NEKA SLIKE GOVORE.
Govoriti o sebi, a ne reći ništa o ljubavi i strastima koje su me odredile kroz život, bilo bi nejasno, posebno u sadašnjem trenutku života u kojem je doslovno eruptirala ljubav prema slikanju i pretvorila se u strast. Aktivirao se davno obećani dar.
Rođen sam 1964 godine u Bjelovaru, gdje sam odrastao i školovao se, afirmirao u poduzetništvu i nažalost sa svim dobrim namjerama, uprljao se u politici. U vrijeme srednje škole bio sam član Bjelovarskog omladinskog kazališta, BOK. Lijepi dani mladosti i prvi ozbiljniji susret s umjetnošću. Slikanjem sam se bavio usput, više crtanjem olovkom iz razonode i kroz likovni u školi. Ljubav prema moru, za koju nikada nisam shvatio izvor, odvela me je u jedrenje, regate i krstarenja Jadranom. Doslovno svaki slobodni trenutak koji sam mogao odvojiti od posla. Jedino što je povremeno prekidalo jedrenje bile su naše prekrasne hrvatske planine i planinarenje s odabranim društvom divnih ljudi s kojima me veže ljubav prema Istini, traganje za smislom života i živa vjera u Krista Spasitelja. A kako i zašto je krenula promjena? Vrlo rano sam ostvario sve ono o čemu u svijetu većina ljudi sanja, a nikada ne dočeka. Najveća vrijednost tog ostvarenja je bila u tome da sam mogao neopterećen egzistencijalnim problemima pogledati u svoju dušu, obitelj i svijet. I ništa od toga što sam vidio nije mi se svidjelo.
Upoznao sam beznađe življenja u ovome svijetu, na sjajnoj opni od sapunice na kojoj šarenim bojama svjetlucaju laži i zablude koje taj isti svijet nudi onima koje Mudrost ne dotiče. Mora postojati nešto više, snažnije, određenije i istinitije od pojavnosti koju vidim oko sebe. I kad sam povjerovao u to, otvorilo se Nebo. Ima više od deset godina kako tragajući nalazim i kako mi se kucanjem otvara.... (Mt 7.7). Sve sam se više odmicao od lažne stvarnosti i sve više dobivao Istine. S darom kontemplacije moja snaga je zamijenjena novom snagom, novim Duhom, novi Duh, drugi čovjek. Ubrzo nakon tih događaja krenuo je i užas Tamne noći da se duša oslobodi za Radost. Bolan proces čišćenja duše za koji me je sam Bog pripremio novim Duhom. Tom novom snagom bez koje ljudi koji prolaze te transformacije propadaju u beznađu, izgubljeni.
"Kontemplacija je naizgled odmak od stvarnosti, ali to je samo iluzija. Zapravo je kontemplacija odustajanje od površnosti života i poniranje u veće dubine stvarnosti. Kontemplativni Duh sve vidi drugačije, sve promatra da u svemu nađe ono Božansko, bit, logičkom umu nedokučiv. Dublja istina, viša stvarnost. Iz takvog Duha nastaju Dinkove apstrakcije, napuštajući poznate oblike, iako ne sasvim, i dovodeći izražaj na područje mističnoga. Nadahnuća su to proistekla iz autorovog životnog iskustva kojeg je sažeo u knjizi „Urbani monah“, Lectio Divina u svakodnevici. Posebno se tu ističe serija križeva pod nazivom „Noć sjaji kao dan,“ nadahnuta simbolikom „Tamne noći“ Sv. Ivana od Križa, najvećeg mistika koji je ikada živio na ovome svijetu. Zlato simbolizira Krista Kralja, crvena boja Kristovu Krv i Muku, dok crna boja kojom je naslikano Drvo Križa, često u obliku stabla masline, simbolizira tamnu noć koju svako ljudsko biće svjesno ili nesvjesno prolazi u određenom periodu svoga života.
Maslina, drvo života, inspiracija je i izazov Dinku za istraživanje umjetničkog izražaja kako kroz mistiku Križa, tako i kroz igru boja i oblika kojima stvara prepoznatljiv vlastiti stil. Član je Likovnog udruženja Bjelovar, a atelje ima u Malinskoj na otoku Krku."
Veljko Troha, profesor